Sanja IV^EVI] KO[TANE PRESLICE S PRIKAZOM AFRODITE IZ ARHEOLO[KOG MUZEJA SPLIT UDK 904 (398) “652” Primljeno/Received: 1999. 9. 21. Prihva}eno/Accepted: 1999. 11. 12. Sanja Iv~evi} HR-21000 Split Arheolo{ki muzej Split Zrinsko-Frankopanska 25 U Arheolo{kom muzeju Split ~uvaju se ~etiri ko{tane preslice s prikazom Afrodite. Dosada se dr‘alo da je rije~ o kozmeti~kim {tapi}ima, {to ne odgovara njihovu obliku niti prikazu na njima. Autorica ih odre|uje kao kasnoanti~ke kultne predmete, koji su prvenstveno slu‘ili za za{titu ‘ene, a povezuju se s ovakvim nalazima na podru~ju Panonije i Mezije gdje su brojnije zastupljeni. Klju~ne rije~i: ko{tane preslice, Salona, Afrodita Minotaurom, ve} i na lukavstvo, a Penelopina varka tkanja i raspletanja postala je simbolom bra~ne vjernosti. Naime, osim {to su ~est prilog u ‘enskim grobovima, ‘ene su na anti~kim spomenicima prikazivane i na nadgrobnim spomenicima s preslicom u ruci, a mlada je ‘ena ulazila u novu ku}u nose}i preslicu kao simbol preuzimanja doma}instva. Pribor za predenje i tkanje izra|ivao se od drva ili kosti, a sastojao se od preslice, vretena, pr{ljenka i utega za vreteno (za predenje); tkala~kog stana, ~unka i igle (za tkanje). Za izradu predmeta ove namjene bila je potrebna vje{tina, ali i odre|eni alati, jer su se primjerice preslica i vreteno izra|ivali isklju~ivo na tokarskom stroju. Jedno od najranijih zanimanja anti~ke ‘ene bilo je tkanje i predenje, i to ne samo robinja, ve} i slobodnih ‘ena, te su i kraljice opisivane kako predu ili tkaju. Kako je odje}a jedna od osnovnih ~ovjekovih potreba, proizvodnja tkanine za njenu izradu bila je va‘an dio svakodnevnog ‘ivota. Naravno, ovo je zanimanje bilo popra}eno kultnim i mitolo{kim obja{njenjma i vjerovanjima. Egip}ani su Izidi pripisivali izum tkanja i predenja, a kao bo`icu i za{titnicu tkalja dr‘ali su Neith. U Gr~koj je tu ulogu imala Atena, koja u ruci ponekad osim koplja dr‘i preslicu i vreteno kao simbol spretnosti ruku i ku}nih vje{tina. Mit o Ateni i Arahni, poznatoj tkalji iz Lidije, mogao bi navesti na zaklju~ak kako su ljudi od pauka dobili ideju o predenju, odnosno tkanju, jer kada je hvalisava Arahna izazvala Atenu na dvoboj, ova ju je, ljubomorna na njenu vje{tinu, pretvorila u pauka, a ona i dalje prede prekrasne tkanine. Simbolika preslica (lat. colus) U antici su kori{tene pojasne i ru~ne preslice. Sude}i po sa~uvanim prikazima i, naravno, arheolo{kim spomenicima, izgleda da su zastupljenije bile kratke ru~ne preslice. Naime, pojasna preslica bila je dugi {tap, od pola metra i vi{e koja se jednim krajem pri~vr{}ivala na struk, tako da su obje ruke ostajale slobodne. Kratke ru~ne preslice koje su bile duge izme|u 30 i 50 cm, dr‘ale su se lijevom rukom, dok se desnom izvla~ila nit iz vune. Ova je djelatnost zabilje‘ena ne samo u materijalnim ostacima sa~uvanim do na{ih dana, ve} i u mitovima kao onom o tri Parke, koje predu i rasple}u ‘ivotnu nit, pa je upredena nit postala simbol ‘ivotnog puta pojedinca, njegovog vremena koje mu bogovi odre|uju da provede na zemlji. Arijadnina nit spasila je Tezeja, koji se nije mogao osloniti isklju~ivo na svoje juna{tvo u borbi s 473 S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ... «, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000. Na gornji dio {tapa stavljala se nera{~e{ljana vuna iz koje se izvla~ila nit, a kako vuna ne bi klizila zavr{avale su ~esto pucetom ili prstenom, ili su bile ukra{ene po cijeloj povr{ini astragalnim ukrasom. Tako|er se vuna mogla zadr‘avati i pomi~nim ko{tanim diskom koji se navla~io na preslicu. Posebnu grupu preslica ~ine one koje na donjem kraju zavr{avaju prstenasto, a na drugom kraju se nalazi izrezbaren Afroditin lik. Rije~ je o {tapi}ima du‘ine 15-20 cm, obi~no glatkog tijela koji svojim oblikom odgovaraju preslicama kori{tenim svakodnevno u doma}instvu, no ove s figuralnim prikazom o~ito nisu bile za upotrebu, i to ne samo zbog toga {to su kra}e od uobi~ajene du‘ine preslica, nego i stoga {to im otprilike tre}ina du‘ine otpada na figuralni prikaz, {to ote‘ava njihovu upotrebu. ^injenica da se radi o prikazu bo‘anstva tako|er navodi na zaklju~ak da su ovakvi predmeti imali simboli~ku, ~ak kultnu, a ne upotrebnu vrijednost. Sama preslica, i bez prikaza bo‘anstva, nosi odre|enu simboliku. Kako je tkanje u antici bio jedan od svakodnevnih ‘enskih poslova u doma}instvu, preslica je bila neizostavna u obavljanju ku}nih poslova. Vjerovanja vezana uz nju postoje od najranijih vremena, kako u gr~koj tako i u rimskoj kulturi. Dobro je poznat obi~aj da se u Atici nakon ro|enja mu{kog djeteta stavljala maslinova gran~ica na nadvratnik, dok se kao objava ro|enja ‘enskog djeteta stavljala nera{~e{ljana vuna. U Megari je postojao obi~aj rezanja kose prije udaje, a odrezana kosa bi se omotala oko preslice i polagala na grob Ifinoje, k}eri Alkatojeve, koja je ondje umrla kao djevica (Pauzanija 1989:73). Sli~an je obi~aj postojao i na otoku Delu, gdje su mladi}i i djevojke za uspomenu na hiperborejske djevojke, koje su ondje umrle, uo~i svadbe rezali kosu i omotanu oko vretena (djevojke), odnosno maslinove gran~ice (mladi}i) polagali na njihov grob, koji se nalazio u Artemidinom hramu (Herodot 1966: 33, 34). Preslica je atribut stra{nih Moira, odnosno Parki, su|enica koje imaju mo} upravljanja ‘ivotom svakog pojedinca koji neumitno ide svome kraju, odnosno mo} nad nitima sudbine koje Klota prekida u odre|enom trenutku. Va‘an je podatak kod prou~avanja preslica s likom Afrodite da kod Homera, dakle u najranijem razdoblju gr~ke povijesti, postoji samo jedna Moira kao vladarica svijeta i neograni~ena snaga koja jednako vlada nad smrtnicima i besmrtnima; u Delfima su {tovane dvije Moire: ro|enja i smrti; a Hesiod navodi tri: Klota prede, Laheza je djeliteljica sudbine, a Atropa neumoljiva. Za Atenjane je prva Moira bila Afrodita jer je, kako ka‘e Pauzanija (Pauzanija 1989:73. knj. X 24,4; I, 19,2) na Akropoli je ~etvrtasti hram blizu kojeg je kip Afrodite s natpisom koji ka‘e da je Afrodita najstarija od su|enica. U Rimu su Parke obi~no prikazivane na sarkofazima s pripadaju}im atributima: Klota dr‘i vreteno, Laheza kuglu, a Atropa vagu (Bíró 1994:217). Preslice koje s jedne strane zavr{avaju prstenom, a s druge figuralnim prikazom - osim ‘enske figure prikazuju se ‘ivotinjski likovi kao ma~ka, konjska glava ili ptica koje uvijek nose simboliku vezanu uz zagrobni kult (Ruprechtberger 1979: 23,24) - ~est su grobni prilog i to u ‘enskim grobovima. Prikazi ovih istih predmeta na nadgrobnim spomenicima tako|er su vezani uz ‘enu, bilo da je dr‘i u ruci ili da je prikazana u natpisnom polju, odnosno okviru natpisnog polja s ostalim simbolima. M. T. Bíró (Bíró 1994: 208,209, sl. 9) ustvrdila je nekoliko va‘nih ~injenica o ovim predmetima kojima su ~esto pridodavane razne namjene poput dr{ke posuda, ogledala ili toaletne spatule za higijenu ‘ene. To ne ~udi s obzirom na bogati ukras koji nose, za razliku od preslica upotrebljavanih svakodnevno. Autorica etnografskim analizama potvr|uje njihovu namjenu jer se preslice kori{tene u ovom stolje}u na nekim podru~jima Ma|arske i Bugarske tipolo{ki ne razlikuju od anti~kih. Nadalje, prikazi koje nalazimo na gr~kim vazama ili rimskim stelama, a i arheolo{ki dokazi (nalazi u grobovima i prikazi na nadgrobnim spomenicima) vezani su uz ‘enu. Tako je ‘ena dr‘i u ruci, mo‘da kao oznaku bra~nog stanja, odnosno matrone. Navedeno dozvoljava da se preslica ozna~i kao simbol kulta i to kulta koji se odnosio samo na ‘ene, jer za anti~ko razdoblje nije neobi~no razdvajanje mu{kih od ‘enskih kultova. Najva‘niju osnovu za ovu tvrdnju pru‘a nam prikaz, koji se nalazio na njima - Afrodita, bo‘ica koja je imala ~itav niz aspekata ve} u religijama ranijim od gr~kih od kojih ih je ova preuzela, te prenijela rimskoj civilizaciji. Prije nego poku{am objasniti na koji je na~in {tovana ova bo‘ica na podru~jima gdje su nala‘ene preslice s njenim prikazom, treba razjasniti kada i za{to je ‘ena dolazila u posjed ko{tane preslice. U svakom slu~aju veliku je va‘nost imao predmet koji je s pokojnikom polagan u grob, koji ga je pratio za vje~no trajanje. Kako se ‘ivotna nit po~inje odmatati ro|enjem, mogu}e je djevoj~ica dobila preslicu prilikom ro|enja od svojih roditelja kao simbol ‘ivotnog puta djeteta. Ipak, u ‘ivotu je ‘ene postojao jo{ jedan prijeloman trenutak, dan kada je zapo~injala druga~iji ‘ivot, a nit se po~injala odmatati na novi na~in - dan udaje. Od tog trenutka svakako joj je bila potrebna za{tita za nju kao ‘enu, kao rodilju i majku, te za djecu. Drugu mogu}nost potvr|ivale bi dvije ~injenice: kod svadbenih sve~anosti zazivala se Afrodita Uranija kao za{titnica; sa~uvan je spomen na obi~aj da nakon svadbenog slavlja ‘ena, kada se zaputi u novu ku}u, nosi u ruci vreteno koje su darovale djeveru{e. Ispred ku}e bi dobila vunu, te bi ovjen~ala dovratnik nitima, koje je istkala (Bíró 1994:212). Na taj na~in zapo~injala je novi ‘ivot. Afrodita, bo‘ica s brojnim aspektima te vrlo brojnim prikazima u raznim tehnikama i razdobljima, bogate ikonografije, koja se razvija zajedno s njenim kultom, imala je naravno utjecaja i na podru~je anti~ke 474 S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ... «, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000. simboli~nog smjenjivanja ‘ivota i smrti. Kao takva {tovana je zajedno s Adonisom i bliska je Perzefoni, te se ~esto {tovala blizu grobova. ^ak i kao bo‘ica ljubavi razlikuje se u vi{e aspekata. Platon u svojoj Etici navodi Afroditu Uraniju kao simbol ~iste, idealne ljubavi, te Afroditu Pandemiju kao simbol senzualne, zemaljske ljubavi (de Franciscis 1959:115). Ona se u pojedinim sveti{tima i {tovala odvojeno u odnosu na ove aspekte. Venera - rimska interpretatio, spoj je autohtonog bo‘anstva Venus, {tovanog kao bo‘ica ra|anja prirode i proljetne ljepote, te za{titnica vrtova i polja, s gr~kom Afroditom. U Rim je kult dospio sa Sicilije gdje je na brdu Eriks (Eryx) bilo najpoznatije sveti{te ove bo‘ice na zapadnom Mediteranu, ali u njenom senzualnom, zemaljskom aspektu za{titnice i darovateljice ljubavi. Zbog tog porijekla u Rimu joj se daje epitet Ericina. [irenje njenog kulta vezuje se s mitom o Eneji, odnosno vezivanjem Julijevske dinastije s ovom bo‘icom kao svojom praroditeljicom. Malo se zna o na~inu prakticiranja njenog kulta, ali je vjerojatno sam ritual isto kao i ikonografija preuzet iz Gr~ke. [tovana je u svoja dva osnovna aspekta - Erycina-Senzualna, i Venus Verticordia-Uzvi{ena. Ubrzo nakon {irenja njenog kulta dobila je politi~ki aspekt {tovanja kao Venus Genetrix, praroditeljica rimskog naroda, aspekt koji Afrodita nije nikada imala. Ipak, ona i dalje zadr‘ava svoj gr~koorijentalni karakter bo‘ice ljubavi i plodnosti, jednako {tovana od rimskih matrona kao i od kurtizana (Charbonneaux 1966: 1124). Najprgavija i naj}udljivija bo‘ica, najstarija Moira, bo‘ica vjernosti, nevinosti, zanosa i senzualnosti imala je i krug {tovatelja kao htoni~no bo‘anstvo. U Trakiji joj je ‘rtvovan pas, imala je htoni~ne atribute kao ubojita, kopa~ica grobova ili prisutna na grobovima (Graves 1974: 72). Dakle, istovremeno je i bo‘ica smrti, {to nije neobi~no jer su obi~no za{titnice poro|aja i bo‘ice ljubavi ujedno i htoni~na bo‘anstva (Demetra, Artemida, Kora, Perzefona).1 Prikazi ove bo‘ice raznovrsni su i brojni. Neki se odnose na doga|aje iz mitova, neki je prikazuju kao uzvi{enu bo‘icu, samu ili isklju~ivo u dru{tvu bogova i bo‘anskih bi}a, ali se prikazivala i s ljudima koji su na neki na~in bili povezani s njom jer ona je bila ta, koja ljudima, kao kraljica ljubavi, a ujedno i vladarica smrti, daruje plodove ljubavi, od nje potje~e ljepota koju je darivala i mu{karcima kao i ‘enama. U njenom se kultu ljepota nije razlikovala od po{tenja, ~ednosti, ozbiljnosti i snage koje Afrodita utjelovljuje kao za{tinica obitelji, dr‘ave, plodnosti - ovakva se zaziva na vjen~anjima. Fidijino vi|enje ove bo‘ice, dakle u 5. st., jest u hitonu i himationu prikazana u raznim mitskim scenama uz koje je vezana, da bi krajem 5. i po~etkom 4. st. pr. Dalmacije. Jedan od njenih aspekata, za{titnica udaje i maj~instva, o~ituje se kroz sa~uvane ko{tane preslice s njenim likom. Ikonografija lika na preslicama, koje su obra|ene u ovom radu, jasno pokazuje da je rije~ o bo‘ici Afroditi prikazanoj s desnom rukom savijenom u laktu kojom pokriva grudi hvataju}i se za lijevo rame, dok lijevom zadr‘ava pallium koji joj pada niz bokove (kat. br. 1, 2, 4) ili je skupljen uz gle‘njeve tako da je bo‘ica potpuno gola s rukama postavljenim na isti na~in (kat. br. 3), odnosno tako da pokriva intimne dijelove tijela. Kod izrade sitne ko{tane plastike uzore su majstori rezbari tra‘ili u monumentalnoj skulpturi, koja je uvijek utjecala na sitnu plastiku bez obzira na vrstu materijala od kojeg se izra|ivala. Osim toga, detalji u izradi svjedo~e da je rije~ o kopijama monumentalne skulpture, kao {to je posuda uz nogu, koja je uvijek uz onu koja nije bila u iskoraku, {to je neophodno zbog statike velike skulpture, dok kod sitne plastike ima sasvim dekorativnu ulogu. Uzor na{im prikazima Afrodite su helenisti~ki prikazi bo‘ice, odnosno rimske kopije tih prikaza. Naravno, nisu uvijek bile majstorima-rezbarima dostupne originalne skulpture, nego ~e{}e sitna bron~ana plastika ili ko{tani primjerci koji su im slu‘ili kao prototip na koji su se oslanjali kod izrade novih predmeta. Skulpturice od kosti pokazuju srodnost u izradi i ikonografiji na cijelom podru~ju pojavljivanja iako su proizvo|ene u raznim radioni~kim sredi{tima od raznih majstora. Premda nisu mogle prenijeti svu ljepotu izraza i pokreta, a naro~ito emocije koje se o~ituju na monumentalnoj skulpturi, rije~ je o vrlo kvalitetno izra|enim ko{tanim predmetima. Afrodita je u naj{irem smislu bo‘ica ljubavi, utjelovljenje prirodnog instinkta oplodnje i ra|anja, koje je ukorijenjeno u svakoj kreaciji, bo‘anskoj i ljudskoj. Kao takva, za{titnica je prirode, cvjetanja, zrenja i uvenu}a prolje}a i jeseni. U ovom je aspektu srodna feni~koj A{tart, odnosno babilonskoj I{trart u ~ijoj su umjetnosti udaljeni korijeni prikaza gole Afrodite. Njeno porijeklo treba tra‘iti u Mediteranskom bazenu i kikladskoj umjetnosti u prikazima golih, shematiziranih idola ‘enske bo‘ice {tovane kao Majka Prirode. U kretsko-mikenskoj umjetnosti u prikazima gole bo‘ice s golubicom nalazimo tako|er prete~u kasnijim prikazima gr~ke bo‘ice kojoj su najstariji tragovi kulta na Cipru, koji Grci dr‘e za mjesto njenog ro|enja pa joj pridaju epitet Cipranka, ro|ena na Cipru. Kako je stvorena od morske pjene nastale od Uranovih genitalija ba~enih u more, smatra se nebeskim bo‘anstvom, jednom od Olimpskih bogova, u svom osnovnom zna~enju bo‘icom ljubavi, ali i za{titnicom navigacije, onom koja umiruje valove i sti{ava vjetrove, bo‘icom vegetacije, odnosno 1 Graves 1974: 94, Kora, Perzefona i Hekata {tovane su kao trojna Bo`ica, kao Djevica, Nimfa i Starica, odnosno kao za{titnice zelenog ‘ita, zrelog klasa i poko{enog sijena. Osim zrenja, Perzefona je i ona koja donosi razaranje, strahovita, a znamo da se Afrodita u svom aspektu za{titnice cvjetanja i uvenu}a, odnosno smjene ra|anja i smrti poistovje}uje s Perzefonom. 475 S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ... «, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000. dana{nji stupanj istra‘enosti. Rije~ je u prvom redu o Panoniji gdje je koncentriran najve}i broj ovakvih nalaza, a zatim u Meziji. Naro~ito su gusto raspore|eni uz tok Dunava. Na mati~nom podru~ju javlja se posebna skupina vretena s prikazom bo‘ice koja dr‘i dijete u naru~ju. Afrodita, ~ak i kada je prikazivana s djetetom, ne dr‘i ga u naru~ju, ve} je Eros prikazan uz nju. Gola ‘ena s djetetom nije prikaz karakteristi~an za gr~korimsku skulpturu niti za doma}e kultove, a kako je ‘enski lik prikazan po istoj shemi kao i one bez djeteta, sigurno je rije~ o pripadnosti istom vjerskom krugu. Obje su varijante kori{tene u kultne svrhe, samo je na isto~nijem podru~ju, gdje je izgleda ishodi{te tog kulta, prevladala jo{ jedna komponenta, a to je za{tita maj~instva, mo‘da i samog novoro|en~eta, a u zapadnijim za{tita ‘ena u mnogobrojnim aspektima ‘ivota. Ovaj je kult op}enito vezan uz isto~ne krajeve Carstva jer je najzapadniji nalaz bo‘ice s djetetom iz Brigetia (Bíró 1994: sl. 1,1), a same bo‘ice u Akvileji (Aquileia) (M. T. Bíró 1994: sl. 6,6) i Laurijaku3 (Lauriacum) i to kao pojedina~ni nalazi. Da se nikako ne radi o dvije odvojene pojave osim ikonografske srodnosti lika bo‘ice, potvr|uje i ~injenica da pojava Afrodite s djetetom ne isklju~uje pojavu ove druge, ve} se samo prema zapadu gubi jedan aspekt {tovanja - kao bo‘ice majke. Primje}uje se tako|er da je grupa majke s djetetom homogenija, dok se druga grupa razlikuje u izradi s obzirom na mjesto nastanka (Bíró 1994: 207). Sitna bron~ana plastika tako|er je pokazatelj zastupljenosti kulta ove bo‘ice na na{em podru~ju. Najbli‘a je analogija na{im ko{tanim primjercima bron~ana skulpturica iz Salone (@ani}-Proti} 1988, T. I, 7) gdje je prikazana srame‘ljiva Afrodita. Rije~ je o dosta lo{em radu iz 3. st. Ne{to udaljenija je analogija iz Rijeke (Veli~kovi} 1972: 39, sl. 58), koja je o~ita adaptacija Afrodite Medici. Tako|er iz Rijeke (Veli~kovi} 1972: 39, sl. 53) je i skulpturica Afrodite prikazane sa strofijem (strophium) (fascia pectoralis);4 to je vrpca omotana oko tijela ispod ruku, a na primjerku iz Rijeke bo‘ica je lijevom rukom pridr‘ava pripijenu uz tijelo, a desnom je zate‘e. Takva je vrpca prikazana i na primjerku iz Barzitza,5 ili ona s nepoznatog nalazi{ta u Italiji koja ga objema rukama pridr‘ava (L. Franzoni 1973: 80). Iako je pla{t nabran oko donjeg dijela tijela, Afroditina tradicionalna odje}a, ovaj detalj nagla{avam stoga jer bi se na taj na~in mogao objasniti ukras na na{a dva primjerka (kat. br. 3, 4, sl. 3, 4) koji na gornjem dijelu imaju svrdlom izveden niz rupica uokviren kod primjerka Kr. postala omiljena tema za ukras na reljefima, bron~anim ogledalima, kozmeti~kim kutijama i sli~nim predmetima u raznim situacijama. Humanizacija njenog lika osje}a se u to vrijeme i na monumentalnoj skulpturi. Iako se kod Fidije uo~avaju znakovi razgoli}enja, Praksitel ju je prvi u klasi~noj umjetnosti pokazao potpuno golu. U tom procesu Afrodita Knidska (de Franciscis 1959: 121, sl. 181) predstavlja poseban trenutak u razvoju ikonografije i zapo~inje ~itav niz golih Afrodita ~iji }e prikazi biti omiljeni u helenizmu. U ovom je slu~aju Afrodita prikazana u trenutku svetog kupanja, simboli~ki prikazanog amforom na kojoj bo‘ica pridr‘ava odje}u lijevom rukom dok desnom pokriva intimne dijelove i tako uvodi motiv srame‘ljive Afrodite (Afrodita pudica). Prikaz iz Knida pro‘et je izvjesnom hladno}om u poku{aju prikaza svetosti trenutka, dok }e kasniji prikazi dobiti zemaljsku senzualnu notu. Utjecati je mogla i Afrodita Melska (Cultreva 1929: T. CXLV) kojoj goli torzo izlazi iz bogato nabranog ogrta~a. Po na~inu prikaza torza i odje}e jako je sli~na Afrodita iz Kapue (Daremberg-Saglio 1919: sl. 7396), koja je dodu{e prikazana u trenutku ogledanja u ogledalu, dakle rije~ je o druga~ijem ikonografskom modelu. S Knidskom Afroditom povezuje se u na~inu prikaza i poznata helenisti~ka kreacija Venera Medici (Cultreva 1929: 125, sl. 183), nadalje Afrodita Kapitolina (Cultreva 1929: 125, sl. 182), a tako|er i Afrodita iz Sirakuze (Cultreva 1929: T. CXLV), koja lijevom rukom pridr‘ava ogrta~ dok desnom pokriva grudi. Kod prikazivanja bo‘anskih likova postojala je ~vrsta ikonografija kojoj je put preno{enja uvijek i{ao od monumentalne skulpture k prikazima na sitnim predmetima. Uzore, dakle za prikaze Afrodite na ko{tanim preslicama treba tra‘iti u monumentalnoj skulpturi. Iako je sigurno da je rije~ o tipu Afrodita pudica, nije mogu}e opredijeliti kojemu od ~etiri osnovna tipa2 pripada jer su prikazi na sitnoj plastici pojednostavljeni dijelom zbog dimenzija, a dijelom jer je prednost pridavana simbolici predmeta, a ne umjetni~koj razini proizvodnje. Te{ko je tvrditi na koji na~in su utjecaji stigli na podru~je Rimske Dalmacije gdje su ove preslice vjerojatno proizvedene. Potrebno je uzeti u obzir mogu}nost indirektnog utjecaja sitne plastike, odnosno da su majstori rezbari kao predlo‘ak imali preslice s podru~ja gdje su najbrojnije, a i raznovrsnije nego na na{em podru~ju, barem koliko nam dozvoljava zaklju~iti 2 ^etiri tipa pudica su: Kapitolinski, Medici, kirenski i trojanski - prema najpoznatijem djelu odre|enog tipa Richter 1954: 83). 3 Kloiber 1962:77, T. XXIX; groblje je datirano u zadnju tre}inu 3. st. do kraja 4. st., odnosno novcem kovanim od 168.375.god. Primjerak iz Laurijaka na|en je u grobu mlade ‘ene kojoj se preslica nalazila na sredini cjevanice. 4 Vrpca koja se koristila kao grudnjak no{ena ispod grudi ili preko njih. Homer pripisuje Afroditi ukrasni pojas (kestos) koji pridonosi njenom {armu i neodoljivosti; postoje prikazi bo‘ice kako omata golo tijelo, odnosno stavlja traku na grudi. Koristile su je i obi~ne ‘ene u no{nji, mogla je biti raznih boja i na nju su se nanosili mirisi (Lafaye u DarembergSaglio 1896: 980). 5 Antike Bronzeplastik aus Bulgarien, sl. 2 476 S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ... «, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000. (kat. br. 4) ravnim linijama. Ovaj posljednji primjerak ukras koncentri~ne kru‘nice nosi i na prednjem dijelu tkanine pla{ta kojim je umotan donji dio tijela. Mogu}e da se radi o prikazu strofija. Ina~e ove se dvije skulpturice razlikuju od preostale dvije i na~inom izrade. Ve} se na prvi pogled uo~ava da su primjerci kat. br. 1 i 2 (sl. 1, 2) jako sli~ni, gotovo identi~ni. Mo‘da je kat. br. 2 ne{to plasti~niji {to je najvidljivije na prikazu nabora pla{ta koji su izvedeni tako da pla{t izgleda prirodnije i bogatije nabran, ali i u izradi torza. Polo‘aj ruku je identi~an i pomalo neobi~an, jer desna ruka savijena u laktu se prislanja na lakat lijeve, dakle ruka nije postavljena dijagonalno, te i ne pokriva grudi {to je u osnovi ovog pokreta. Frizura im je identi~na: kosa je podijeljenja po sredini, uokviruje lice i prekriva u{ne {koljke, a straga je skupljena u pund‘u koja je mre‘asto prikazana. U monumentalnoj skulpturi ~esto je Afrodita prikazana s ovakvom frizurom, a neukra{ena, tanka dijadema, karakteristi~na upravo za prikaze bo‘anstava i nimfi (Ghedini 11980: 38), jo{ vi{e poja~ava njen nebeski, bo‘anski karakter. O~i su ispunjene nekom bojom koja je sa~uvana u sme|oj nijansi, a prikazani dvostruki postament, vjerojatno je prenesen prikaz iz monumentalne skulpture. Karakteristike obaju primjeraka odaju barem istu radionicu, ako ne i majstora. Me|usobno su srodna preostala dva primjerka, oba bez glave, ali ni pribli‘no u tolikoj mjeri kao prethodne dvije. Obje su ukra{ene svrdlom kao {to je ve} spomenuto, izrada pokazuje ve}u plo{nost naro~ito kod primjerka kat. br. 4. Bitna je razlika {to je primjerak kat. br. 3 prikazuje potpuno golu, dakle pla{t je skliznuo iza nogu, ali je tipolo{ki to ne odvaja od ostalih prikaza. ponovo sinkretisti~ki kult bo‘ice majke (Tomas 1958: 31-40). Tako|er se poklapa s podru~jem koje je i nakon pada Rimskog Carstva sa~uvalo dosta poganskog u vjerovanju {to se obi~no poku{ava tuma~iti kao pre‘itak antike. Na podru~ju Dalmacije ~ini se da se radi o sporadi~noj pojavi, koja je stigla kao utjecaj s isto~nih podru~ja Carstva, vjerojatno donesen u migracijama ili trgovinskim razmjenama. U ovom slu~aju jedina mogu}nost vremenskog opredijeljenja ovih predmeta je pomo}u analognih primjeraka iz zatvorenih cjelina. Tako je primjerak iz Laurijaka datiran u razdoblje od posljednje tre}ine 3. st. do kraja 4. st. (Kloiber 1962:77, T. XXIX), preslica iz kasnoanti~ke nekropole Tordas ide u zadnju tre}inu 4. st. (Bánki 1967: 240, T. LIX,1), a kao karakteristiku 4. stolje}a navodi se takav fragmentirani primjerak iz Gorsija (Gorsium) (Bíró 1987: 48, sl. 242). Isto se datiraju primjerci s djetetom. Rije~ je dakle o kasnoanti~kim predmetima, a vrijeme je to prili~no nesigurnog ‘ivota, stalne opasnosti, nagla{ene na istoku, dakle vrijeme kada je poja~ana za{tita nadnaravnih itekako dobrodo{la. Prostor na kojem se nalaze otvoren je prema istoku s kojeg su stizale velike opasnosti. Ne ~udi stoga razvoj jednog kulta ili da ka‘emo {irenje amuleta bo‘ice koja je trebala za{tititi majku i djecu. Ovdje je rije~ o primarnom obliku sakralnog objekta, odnosno o prikazu samog bo‘anstva, {to ne ostavlja mjesta sumnji da su predmeti imali apotropejsko zna~enje. Osim uvjerenja da osobine bo`ice prelaze na onoga koji posjeduje predmet, imali su i ulogu za{tite od zla ili pak prizivanja dobrog u ‘ivot nositelja. Mogli su slu‘iti i kao votivni darovi za Afroditu. Kultne statue i simboli uvijek su vi{ezna~ni i bez obzira radi li se o ljudskim i ‘ivotinjskim figurama, ili pak simboli~kim prikazima, te{ko je potpuno proniknuti u zna~aj vjerskog na~ela svakodnevnog ‘ivota. Preslica je ‘enski atribut, Afrodita je ‘ensko bo‘anstvo, a kao prilog ove su se preslice nalazile u ‘enskim grobovima. I bez sa~uvanih natpisa i podataka o kultu mo‘emo tvrditi da su odraz nekog vjerovanja u kojem su za{titu tra‘ile ‘ene, a koje se projiciralo u posjedovanju ovakvih predmeta, vjerojatno kao amuleta, koji su im dovoljno zna~ili u ‘ivotu da bi ih zadr‘avale i poslije njega. Preslice s prikazom Afrodite su vi{ezna~ne, u smislu povezivanja simbolike preslice, kulta jedne od najpopularnijih anti~kih bo‘ica, sa ‘ivotom ‘ene, vjerojatno udane ‘ene, majke. Nije poznata liturgija ili ime kulta, ne postoje podaci u anti~koj literaturi, niti ima sa~uvanih gra|evina koje bi se mogle povezati sa {tovanjem ove bo‘ice. Rasprostranjen u isto~nim dijelovima Carstva, najgu{}e u Panoniji, podudara se s jo{ nekim kultovima sli~ne problematike u prou~avanju kao {to su kultovi tra~kog konjanika6 koji tako|er kao sredi{nju osobu ima ‘ensko bo‘anstvo, ili kult Afrodite Kabire (Kabeira), 6 Kult tra~kog konjanika pro{iren je i na podru~je Dalmacije (Abrami} 1940: 305) 477 S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ... «, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000. 2. KATALOG 1. K 871, preslica, kost, kraj 1., po~etak 2. st., Salona, vis. 8,2 cm, vis. figure 5,8 cm, deblj. 0,8 cm. Sa~uvan je samo gornji dio preslice oblikovan kao ‘enska figura koja stoji na ~etverostrukoj bazi i potpuno je sa~uvana; na glavi nosi dijadem, a kosa joj je skupljena u pund‘u, gornji dio tijela joj je gol, dok se na donjem dijelu nalazi draperija. Rukama pokriva tijelo na na~in da se desnom rukom hvata za nadlakticu lijeve i tako dijelom prekriva prsi, a lijevom pridr‘ava tkaninu koja joj pada niz bokove i noge. Na stra‘njoj strani figure prikazani su nabori tkanine i nazna~ena je frizura. O~i su bile ispunjene nekim materijalom, danas je sa~uvana samo podloga u o~nim {upljinama koja je sme|e boje. Vjerojatno se radi o stidljivoj Afroditi. Neobjavljeno. 1 K 914, preslica, kost, kraj 1., po~etak 2. st., Stobre~, vis. 12 cm, vis. figure, 6,2 cm, debljina 1 cm, sa~uvan je samo gornji dio preslice oblikovan kao ‘enska figura koja je u prikazu gotovo identi~na s prethodnom, a tako|er su i pribli‘no istih dimenzija, osim {to je glava primjetno ve}a na ovom primjerku. Ipak postoji izvjesna razlika u na~inu prikazivanja, odnosno u izvedbi jer je kod ovog primjerka tkanina izra|ena plasti~nije, pada prirodnije, odnosno nabori su pod prirodnijim kutem. Frizura je prikazana i sa stra‘nje strane, ~ak je i ruka, iako u potpuno istom pokretu kao i kod prethodne, prirodnija. Cijela figura ostavlja dojam plasti~nosti za razliku od prethodne koja je plo{nija. O~i imaju sme|u ispunu. Objavljeno: Bull.Dalm. XVI, 1893, p. 27. 2 3 478 4 S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ... 3. «, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000. K 688, preslica, kost, kraj 1. st. po~etak 2. st., Salona, vis. 13, 2 cm, vis. figure 4 cm, debljina 0,8 cm. Gornji dio preslice oblikovan je kao ‘enska figura kojoj je draperija vidljiva samo oko stra‘nje strane nogu i to do visine koljena, tako da je cijela gola, pokriva tijelo rukama, nedostaju vrat i glava. Plo{no je prikazana i grudi nisu istaknute, a ruke su preba~ene preko tijela. Bu{ilicom su izvedene dvije rupe koje odijeljuju ruke od tijela, a i pupak je izveden na isti na~in. Tako|er su ~etiri udubljenja izvedena bu{ilicom i to na mjestu gdje je puknut vrat, vjerojatno prikaz strofija (fascia pectoralis). Neobjavljeno. 4. K 1188, preslica, kost, kraj 1., po~etak 2. st., Salona, vis. 11,7 cm, vis. figure, 3,8 cm, debljina 0,8 cm, gornji dio preslice oblikovan je kao ‘enska figura, nedostaju vrat i glava, donji dio tijela je obavijen draperijom koja je ukra{ena s prednje strane koncentri~nim kru‘nicama, vjerojatno je draperija bila bogato ukra{ena, niz uboda izme|u dvije linije vidljiv je i na gornjem dijelu tijela na mjestu gdje je puknut vrat, vjerojatno prikaz strofija (fascia pectoralis); lijevom rukom pokriva grudi, desnom pridr‘ava draperiju. Neobjavljeno. POPIS LITERATURE Abrami} 1940 Bánki 1967 Bíró 1987 Bíró 1994 Buli} 1893 Cultreva 1929 Daremberg-Saglio 1919 De Franciscis 1959 Franzoni 1973 Ghedini 1980 Graves1974 Herodot 1966 Kloiber 1962 Lafaye 1896 Pauzanije 1989 Petkovi} 1995 Richter 1954 Ruprechtsberger 1979 Seneka 1989 Tomas 1958 Veli~kovi} 1972 @ani}-Proti} 1988 M. Abrami}, Novi votivni relijefi okonjenih bo‘anstava iz Dalmacije, Serta Hoffilleriana, Vjesnik Hrvatskog arheolo{kog dru{tva XVIII-XXI, 1937-1940, 297-307. Zs. Bánki, Késórómai sírok Tordas, Alba Regia VIII-IX, Székesfehérvár 1967, 233-240. M. T. Bíró, Gorsium Bone Carvings, Alba Regia XXIII, Székesfehérvár 1987, 25-63. M. T. Bíró, The Unknown Goddess of Late Roman Popular Religious Belief, AAHung XLVI, Budimpe{ta, 1994. F. Buli}, Iscrizioni inedite, Epetium, Bull. Dalm. 16, Split 1893. G. Cultreva, Afrodita, Enciclopedia Italiana I, Milano-Rim, 1929. Daremberg-Saglio, Dictionarie des antiquites greques et romaines, V/1, Paris, 1919. A. de Franciscis, Afrodita, Enciclopedia dell’arte classica, I, Rim, 1959. L. Franzoni, Bronzetti Romani del’Museo archeologico di Verona, Venezia, 1973. F. Ghedini, Sculture Greche e romane del Museo civico di Padova, Collezioni e musei archeologici del Veneto, Rim 1980. R. Graves, Gr~ki mitovi, I, Beograd, 1974. Herodot, Historija, Subotica, 1966; prijevod i obrada Milan Arseni}. E. Kloiber, Die Gräberfelder von Lauriacum, Das Espelmayerfeld, Forschungen in Lauriacum 8, Linz, 1962. G. Lafaye u: Daremberg-Saglio, Dictionaire de antiquites greques et romaines, II/2, Paris, 1896. Pauzanije, Vodi~ po Heladi, Split, 1989; prijevod i obrada Uro{ Pasini. S. Petkovi}, Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije Gornje Mezije, Arheolo{ki institut, monografije, knjiga 28, Beograd 1995. G. M. A. Richter, Catalogue of Greek Sculptures, Metropolitan museum of art, New York, Cambridge, Massachusetts 1954. Die römischen Bein-und Bronzenadeln aus den Museen Enns und Linz, Linzer Archäologische Forschungen Band 9, Linz 1979. Seneka, Pretvorba bo‘anskog Klaudija u tikvu, Zagreb 1986, ; naziv originala: L. Annei Senecae, Divi Claudii apokolokynthesis, prijevod i obrada: D. Novakovi}. E. Tomas Spomenici kulta Afrodite Kabeire u dunavskim provincijama carskih vremena, Rad vojvo|anskih muzeja 7, Novi sad 1958, 31-40. M. Veli~kovi}, Rimska sitna bron~ana plastika iz Narodnog muzeja u Beogradu, Beograd, 1972. J. @ani}-Proti}, Anti~ka bron~ana plastika iz Arheolo{kog muzeja u Splitu, VAHD 82/1988, 2131. 479 S. Iv~evi} : » Ko{tane preslice s prikazom Afrodite ... «, Opvsc. archaeol. 23-24, 473-480 1999-2000. SUMMARY BONE DISTAFFS WITH DEPICTIONS OF THE GODDESS APHRODITE IN THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM IN SPLIT distaff in their hand as a symbol of taking over management of a household. The image of a goddess such as Aphrodite confirms her protective role for those who possess such an object, as she, in one of her aspects, was invoked at weddings, and was considered to be the patroness of the family and married life. Key words: bone distaffs, Salona, Afrodita This article focuses on four bone artifacts in the Archaeological Museum in Split. These are bone distaffs with depictions of the goddess Aphrodite. The material and shape of the objects clearly shows that these were distaffs, thus objects of everyday domestic use, but in this case the images of Aphrodite indicate that they were not used as such, rather having a deeper meaning. Such distaffs are dated to the 3rd and 4th centuries, and they are most densely distributed throughout the eastern part of the Empire, mostly in Pannonia, so it is possible to connect them with certain other cults with similar problems of interpretation, such as the cult of the Thracian rider, which also had a female deity as the central figure, or the Cabeiri cult of Aphrodite, a syncretistic cult of the mother goddess. This seems to be a sporadic phenomenon in the region of Dalmatia, probably arriving in the form of influences from the eastern part of the Empire, probably through migration or trade. The goddess is depicted fully or partially nude, covering her private parts with her arms (Aphrodita pudica), and the model for the image was found by the master carvers on monumental sculpture. The goddess is entirely naked, or the lower part of her body is wrapped in a mantle that she holds with a hand. The distaff itself, even without a depiction of a deity, contains a certain symbolism. Beliefs tied to it have existed from the very earliest times, both in Greek and in Roman culture. In this case, this represented the primary form of a religious object, more specifically an image of the deity, which leaves no room for doubt that the objects had apotropaic meaning. Other than the belief that the attributes of the goddess were transferred to the person possessing the object, they also had the role of protection from evil, or even for appealing for good in the life of the bearer. They could also have served as votive gifts to Aphrodite. Cult statutes and symbols always have multiple meanings, and whether human or zoomorphic figures or symbolic representations, it is difficult to fathom entirely the significance of the religious principle in everyday life. The distaff is an attribute of the terrible Moirai, or Parcae, the Fates who have the power of destiny over the life of each individual which relentlessly draws to its end, or rather power over the threads of fate that Clotho cuts at a given moment. For the Athenians, the first Moira was Aphrodite. Such objects are tied to women because they are found exclusively in female graves, they are held by women in various depictions, and customs are known of newly married wives entering their new homes with a Translated by B. Smith-Demo 480